Povećanjem broja stručnjaka za kibersigurnost do veće konkurentnosti, rasta i otpornosti Unije – „Akademija za vještine u području kibersigurnosti”
- Za smanjenje rizika prijeko je potrebno unaprijediti kibersigurnosne vještine
Kibersigurnost nije samo sastavni dio sigurnosti građana, poduzeća i država članica, već je nužna i kako bi se osigurala politička stabilnost Unije, stabilnost njezinih demokracija te blagostanje našeg društva i naših poduzeća. Kibersigurnosne prijetnje proteklih su se godina znatno raširile i pojavio se zabrinjavajući trend: sve je više kibernapada na vojnu i civilnu kritičnu infrastrukturu u Uniji. Prijeteći akteri unapređuju svoje sposobnosti te se javljaju nove, hibridne i inovativne prijetnje, kao što je upotreba botova i tehnika koje se temelje na umjetnoj inteligenciji[1]. Treba posebno istaknuti da prijeteći akteri koji upotrebljavaju ucjenjivački softver subjektima redovito uzrokuju znatnu financijsku i reputacijsku štetu[2].
U brojnim kiberincidentima na meti su također bile javne uprave i vlade država članica te europske institucije, tijela i agencije[3]. Stalne su mete napada i financijski[4] i zdravstveni[5] sektor, koji su okosnice društva i gospodarstva[6]. Geopolitičke napetosti povezane s ruskim agresivnim ratom protiv Ukrajine[7] pridonijele su porastu kibersigurnosnih prijetnji i mogle bi destabilizirati naše društvo. Sigurnost Unije nije moguće zajamčiti bez sudjelovanja njezina najvrednijeg kapitala: njezinih stanovnika. Uniji su hitno potrebni stručnjaci koji posjeduju vještine i kompetencije za sprečavanje, otkrivanje i odvraćanje kibernapada te za obranu Unije i njezine najkritičnije infrastrukture od njih i izgradnju njezine otpornosti.
Manjak stručnjaka za kibersigurnost i dalje ometa konkurentnost i rast Europe, koji u velikoj mjeri ovise o razvoju i širenju upotrebe strateških digitalnih tehnologija (npr. umjetna inteligencija, 5G tehnologija i računalstvo u oblaku). Kako bi Unija i dalje mogla razvijati ključne napredne tehnologije u globalnom okruženju, potrebna joj je kvalificirana radna snaga u području kibersigurnosti.
Da bi se Unija pripremila za te promjenjive prijetnje i suočila s njima te da bi se potaknula njezina konkurentnost, politika EU-a u području kibersigurnosti proteklih je godina znatno unaprijeđena te je donesen niz inicijativa, kao što su Strategija EU-a za kibersigurnost za digitalno desetljeće[8], revidirana Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava (Direktiva NIS 2)[9], sektorsko zakonodavstvo EU-a u području kibersigurnosti[10], politika kiberobrane EU-a[11], Akt o kiberotpornosti[12] i Akt o kibersolidarnosti, koji je Komisija predložila zajedno s ovom Komunikacijom. Međutim, ciljevi tih zakonodavnih akata neće se ostvariti bez kvalificiranih osoba potrebnih za njihovu provedbu. Osnovno znanje o kibersigurnosti općoj se populaciji prenosi inicijativama kojima se podupire razvoj općih vještina potrebnih za sudjelovanje u društvu[13], no kompetentna radna snaga u javnom i privatnom sektoru, na nacionalnoj razini i na razini Unije, među ostalim u normizacijskim organizacijama, od presudne je važnosti za ispunjavanje pravnih i političkih zahtjeva u području kibersigurnosti.
Sigurnost i konkurentnost Unije stoga ovise o stručnoj i kvalificiranoj radnoj snazi u području kibersigurnosti. Međutim, Unija se suočava s velikim manjkom kvalificiranih stručnjaka za kibersigurnost, zbog čega je zajedno s državama članicama, poduzećima i građanima izložena riziku od kiberincidenata. U Europskoj uniji je 2022. nedostajalo od 260 000[14] do 500 000[15] stručnjaka za kibersigurnost, a potrebe Unije za radnom snagom u području kibersigurnosti procijenjene su na 883 000 stručnjaka[16], što ukazuje na nesrazmjer između dostupnih i traženih vještina na tržištu rada. Usto, na radnu snagu u području kibersigurnosti negativno utječu pogrešne predodžbe povezane s njezinom tehničkom prirodom te ona i dalje ne uspijeva privući žene, koje čine 20 % diplomiranih stručnjaka za kibersigurnost[17] i 19 % stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT)[18]. Kako bi se riješio taj problem, u europskom programu politike za digitalno desetljeće do 2030.[19] postavljen je cilj da se do 2030. broj stručnjaka za IKT poveća za 20 milijuna s podjednakim udjelom žena i muškaraca. Nadalje, za provedbu nove politike EU-a potrebna je primjereno kvalificirana i dovoljno velika radna snaga. Na primjer, više od 42 % viših informatičkih rukovoditelja u industriji financijskih usluga istaknulo je nedostatak kibersigurnosnih vještina i stručnosti kao najvažniji izazov za njihovo poduzeće u području kiberobrane i upravljanja incidentima[20], i to u trenutku kad moraju provoditi sektorsko zakonodavstvo u području kibersigurnosti, primjerice Akt o digitalnoj operativnoj otpornosti.
Tržište rada dodatno ograničava i to što poslodavci nerado ulažu u ljudski kapital te traže već osposobljenu i iskusnu radnu snagu[21]. To ograničenje utječe na sve vrste poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), koja čine 99 % svih poduzeća u Uniji[22]. Javne uprave također se suočavaju s velikim izazovom jer su česta meta kibersigurnosnih incidenata i najviše osjećaju njihove posljedice[23].
Problem nedostatka stručnih kibersigurnosnih kadrova stoga je potrebno hitno riješiti jer o tome ovise sigurnost i konkurentnost Unije.
Dokument pročitajte ovdje: Akademija za vještine u području kibersigurnosti
Saznaj više
-
Ciljana publika:
Digitalne vještine stručnjaka u području IKT-a i drugih digitalnih stručnjaka.
-
Digitalna tehnologija / specijalizacija:
Cybersecurity
-
Razina digitalnih vještina:
Srednja
-
Geografski opseg - Država:
Europska Unija
-
Ciljani jezik:
Hrvatski
-
Vrsta inicijative:
Institucionalna inicijativa EU-a
-
Organizacija:
-
Proračun:
-
-
Uključivanje dionika:
-
