Sažetak

Utjecaj digitalizacije na život i svijet rada u našem društvu doveo je do pojave digitalnih radnih mjesta, što je odraz promjenjivih trendova i potreba na tržištu rada. Raznolikost poslova u kojima digitalna tehnologija ima glavnu ulogu stalno raste jer se sve više aktivnosti oslanja na informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) kako bi se poboljšali rezultati i učinkovitost. Koncept digitalnih radnih mjesta kreće se od onih intenzivnih u tehnologiji (npr. programeri ili digitalni umjetnici) do onih tradicionalnijih koji su u određenoj mjeri uključili digitalizaciju (npr. računovođe ili pokretači isporuke). Negdje u sredini možemo pronaći hibridna radna mjesta: ako se posebna specijalizacija u određenom području nadopunjuje relativno naprednim digitalnim vještinama (npr. burzovni brokeri, rukovoditelji marketinga, računovođe koji se koriste digitalnim softverom itd.). Ta raznolikost digitalnih radnih mjesta otvara cijeli svijet mogućnosti za ljude kad god se usavršavaju, tj. poboljšavaju/razvijaju digitalne vještine za obavljanje zadaća koje posao zahtijeva. EU je razvio klasifikacije rada kao što su ESCO, europski okvir vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja te posebna upućivanja kao što je okvir e-kompetencija, koji pružaju zajedničku terminologiju i opise digitalnih radnih mjesta i profesionalnih uloga u području IKT-a, čime tržište rada postaje jasnije i razumljivije diljem Europe.

O autoru 

Luis je diplomirao i magistrirao informatiku na Universidad Politécnica de Madrid (UPM) od 1989. godine. Doktorirao je 1997. izvanrednom nagradom Sveučilišta Baskije. Bio je privremeni izvanredni profesor na sveučilištu UPM (1989. – 1996.), izvanredni profesor i voditelj odjela na sveučilištu Universidad Europea de Madrid (1996. – 2008.) te izvanredni profesor na sveučilištu Universidad de Alcalá (od 2008.). Bio je glavni izvršni direktor malog i srednjeg poduzeća usmjerenog na IKT usluge (2002. – 2006.) te je radio kao samostalni konzultant za velika poduzeća. Luis je član upravnog odbora CEPIS-a (2011. – 2013., 2016. – 2020.), a od 2022. predsjednik je CEPIS-a. Tijekom godina pomogao je u oblikovanju referentnih okvira EU-a za digitalne vještine i zapošljavanje. Luis je kao službeni stručnjak aktivno pridonio razvoju triju glavnih referenci u tom području: ESCO klasifikaciju rada za IKT usluge, europsku normu e-kompetencija za IKT stručnjake EN6234-1:2019 i DigComp, okvir digitalnih kompetencija za građane.

Uvod 

Digitalni svijet već dotiče gotovo svaki dio našeg života, a taj trend postaje sve veći i veći. Iako je teško predvidjeti što će se sljedeće dogoditi, jedna činjenica ostaje istinita: potražnja za radnim mjestima za koja su potrebne digitalne vještine i kompetencije brzo raste (Mandl, 2021.). Čak i zanimanja koja su tradicionalno daleko od tehnologije sve više uključuju tehnologiju u svoje svakodnevne i osnovne aktivnosti (npr. vozači kamiona i taksija sada stalno upotrebljavaju sustave vođenja s GPS-om, aplikacije za upravljanje rezervacijama i planovima isporuke itd.). Digitalizacija nameće opću promjenu paradigme u vrsti uloga i radnih mjesta koje poduzeća i organizacije zahtijevaju od zaposlenika, čak i mnogo veću od drugih suvremenih trendova kao što su internacionalizacija (Schmerber i dr., 2021.) ili aspekti okoliša i održivosti (CEDEFOP, 2021.). 

Digitalna radna mjesta možemo smatrati radnim mjestima u kojima je primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) na novu ili postojeću aktivnost ili proces od ključne važnosti, iako i druge vještine mogu biti ključne. Svjetska banka (2018.) svakoga tko „koristi digitalnu tehnologiju ili je omogućen takvom tehnologijom” smatra digitalnim radnikom. Stoga se ta digitalna radna mjesta mogu pronaći u velikim korporacijama, malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi), nevladinim organizacijama (NVO-ovi) te vladinim i javnim subjektima jer su te organizacije u svoje postojeće poslovanje uvele IKT kako bi postale djelotvornije i učinkovitije.

Druge su uglavnom usmjerene na radna mjesta u području IKT-a (Folea, 2019.), ona koja su vrlo intenzivna u digitalnoj aktivnosti ili postoje isključivo u digitalnim i medijskim poduzećima te ih je lakše kategorizirati službenim statističkim podacima, npr. kao što to redovito čini Eurostat. To je razlog zašto, na početku, ljudi mogu misliti da se ove vrste poslova pojavljuju samo u digitalnom sektoru, tvrtkama povezanim s medijima, tehnologijom, digitalnim marketingom i tako dalje. Međutim, kako digitalizacija sada prožima sva područja života, digitalna radna mjesta pojavljuju se u svim industrijama i sektorima.

Osnovne definicije: zanimanje, posao i uloga

Pri opisivanju tržišta rada važno je najprije pojasniti nekoliko pojmova kako bi se izbjegla moguća zabuna. Riječ je o pojmovima „posao”, „zanimanje” i „uloga”. Iako za te pojmove postoji mnogo različitih definicija, radije prihvaćamo terminologiju koju pruža ESCOpedia, internetsko upućivanje na službenu klasifikaciju rada EU ESCO-a:

„Zapošljavanje je grupiranje poslova koji uključuju slične zadatke i za koje je potreban sličan skup vještina. Zanimanja se ne smiju miješati s radnim mjestima ili nazivima radnih mjesta. Dok je posao vezan za određeni radni kontekst i obavlja ga jedna osoba, zanimanja grupiraju poslove prema zajedničkim karakteristikama.”

“Posao” je određeno radno mjesto koje imate unutar organizacije. Sljedeći primjer može bolje razjasniti pojmove: „Biti administrator baze podataka za internetske oglase za posao na portalu JobHunter” posao je. „Administrator baze podataka”, „stručnjak za bazu podataka” ili „inženjer informacijskih tehnologija” mogu biti zanimanja, tj. skupine poslova kojima to radno mjesto pripada. Zanimanja se mogu koristiti kao nazivi radnih mjesta. Poslodavac koji zapošljava na prethodno navedeno radno mjesto može slobodno radno mjesto nazvati imenom zanimanja, npr. „stručnjak za baze podataka”.

Na kraju, “naziv radnog mjesta” opisuje nečiji specifičan posao ili položaj, poput “urologa”, dok se zanimanje odnosi na širi naziv ili cijelo područje ili sektor u kojem netko radi, poput “liječnika”. Mnogi ljudi mogu dijeliti isto zanimanje bez dijeljenja istog naziva radnog mjesta. Na primjer, “IT developer” je zanimanje, ali postoji mnogo različitih vrsta programera, poput onih specijaliziranih za videoigre i onih za mobilne aplikacije.

„Uloga” proizlazi iz organizacijske potrebe da se nešto učini (CEN/CENELEC, 2018.). Riječ je o organizacijskom zahtjevu koji se može ispuniti raspoređivanjem zaposlenika na obavljanje svih ili dijela zadaća potrebnih za osiguravanje izvršavanja te uloge. Jedna osoba ili tim može razviti više uloga kao dio svog posla: npr. jedan voditelj IT-a djelovat će u ulozi voditelja IT projekata, analitičara IT sustava, pa čak i kao programer softvera.

Vrste digitalnih radnih mjesta

S obzirom na golem i stalno rastući raspon mogućih radnih mjesta u kojima je digitalna tehnologija ključna za obavljanje aktivnosti i postizanje ciljeva, moguće je razmotriti različite vrste radnih mjesta ovisno o njihovoj prirodi i podrijetlu. Pokušaji kategorizacije digitalnih radnih mjesta uglavnom se temelje na intenzitetu upotrebe IKT-a kao glavnom kriteriju (Kluzer i dr., 2020.). Možemo se sjetiti tri kategorije uzoraka digitalnih radnih mjesta (Svjetska banka, 2018.) kao što je prikazano u tablici 1. u nastavku, s primjerima preuzetima iz ESCO klasifikacije rada. 

Tablica 1. Kategorije digitalnih radnih mjesta povezane s primjerima u ESCO-u

Te se kategorije često mogu preklapati. Većina poslova poboljšanih IKT-om tradicionalno se obavlja u uredima ili na drugim standardnim radnim mjestima, ali sada se poboljšavaju digitalnim alatima kao što su obrada teksta, proračunske tablice itd. Radna mjesta koja se podugovaraju i/ili obavljaju na internetu ovise o tehnologiji:  to se ne bi moglo dogoditi bez digitalizacije i često su im potrebne specijalizirane aplikacije ili hardver, npr. 3D dizajn, financijska analiza itd. Naravno, poslovi koji se intenzivno temelje na IKT-u mogu se pojaviti i kao rad na daljinu kao programeri ili programeri internetskih stranica koji djeluju kao vanjski suradnici. Općenito, internetske platforme ili mobilne aplikacije ne stvaraju nužno nova radna mjesta niti zahtijevaju napredne digitalne vještine, ali omogućuju pružanje usluga na zahtjev (npr. dostava hrane) ili internacionalizaciju ponude proizvoda i usluga za male proizvođače (npr. upotreba internetskih platformi za maloprodaju kao što je Amazon). 

Radna mjesta koja se intenzivno temelje na IKT-u

Prva kategorija radnih mjesta pojavila se razvojem novih usluga i proizvoda koji se gotovo u potpunosti temelje na digitalnoj tehnologiji i često se nalaze u digitalnoj i medijskoj industriji ili sektoru. Na primjer, dizajneri i programeri digitalnih videoigara potrebni su samo ako imate konzole dostupne javnosti kao oblik zabave. Neka od tih radnih mjesta mogu se smatrati specijalizacijama za druga tehnološka radna mjesta: dizajneri i programeri digitalnih videoigara mogu se smatrati programerima aplikacija i dizajnerima s relevantnom i snažnom specijalizacijom u području igara. Stručnjacima u području IKT-a nisu potrebne samo digitalne vještine, već i druge vještine koje nisu povezane s IKT-om ili znanje specifično za određeno područje, npr. o osiguranju, bankarstvu ili zdravstvu, ako rade za organizacije u tim sektorima. U ovu kategoriju ulaze i drugi poslovi kao što su digitalni umjetnik ili voditelj digitalne zajednice koji prvotno nisu bili povezani sa stručnjacima u području IKT-a.

Radna mjesta koja ovise o IKT-u

Kategorija poslova ovisnih o IKT-u često se naziva i hibridnim poslovima (npr. savjetnici u kriptovalutama) jer se njima relevantni kvalificirani poslovi (npr. financijske i investicijske vještine) spajaju sa specijaliziranim digitalnim znanjem (npr. blok-lanac i algoritmi). Često prekidaju tradicionalne podjele disciplina kako bi odlučili tko je osposobljen ili kvalificiran za razvoj aktivnosti. Na primjer, biotehnolog često može biti biolog s opsežnim osposobljavanjem i vještinama u području IKT tehnologije ili ponekad inženjer IKT-a s posebnim dodatnim obrazovanjem u području biologije. Drugi bi primjer u ovom trenutku mogao biti knjižničar koji sve više mora raditi s digitalnim dokumentima i resursima, a istodobno voditi knjige u papirnatom obliku i upravljati digitalnim pretplatama na novine, multimediju itd. Ti bi hibridni digitalni poslovi mogli biti vrlo raznoliki jer postoje mnoge kombinacije tradicionalnih disciplina sa specijalizacijama u digitalnoj tehnologiji, iako vjerojatno svaka kombinacija ne akumulira često velik broj dostupnih radnih mjesta. Međutim, ta su vrlo specijalizirana radna mjesta dobro razmotrena i plaćena s obzirom na njihovu specijalizaciju i nedostatak dostupnih kandidata.

Radna mjesta poboljšana IKT-om

Posljednja kategorija uključuje ona radna mjesta koja su postojala neko vrijeme i koja su, više ili manje, u velikoj mjeri digitalizirana. Kao što smo već spomenuli, vozači dostave postoje već desetljećima i mijenjaju metode rada u skladu s napretkom tehnologije, npr. počevši od radijskih sustava za komunikaciju, zatim imaju sve više i jeftinije opcije s analognim mobilnim telefonima, a sada koriste pametne telefone, tablete ili konzole, povezane s mobilnim podatkovnim mrežama, GPS navođenje i praćenje itd. Očito je da je digitalna tehnologija omogućila jeftinije, brže i pouzdanije usluge dostave, što je zauzvrat povećalo veličinu potražnje i mogućnosti za poslovanje. U tom su slučaju vozači očito dodali digitalne vještine koje su sada ključne njihovim prethodnim potrebnim vještinama, kao što je sposobnost vožnje. Priroda rada je slična kao što je bila u prošlosti, čak se i dalje može obavljati bez digitalne tehnologije, ali sada se ona transformira i postaje učinkovitija putem digitalne tehnologije.

Važnost terminologije i okvira

Brz razvoj tehnologije i sve veća prisutnost digitalnih radnih mjesta u organizacijama kako digitalna transformacija napreduje u svim područjima zasigurno će stvoriti osjećaj zbunjenosti kod mnogih ljudi, čak i kod stručnjaka. Nazivi i akronimi tehnologija, marki alata i sustava, nazivi pozicija ili zanimanja, pa čak i certifikati osobnih kvalifikacija pojavljuju se i nestaju ili se jednostavno preimenuju, primjerice u komunikacijske svrhe. Štoviše, industrija i istraživači stalno osmišljavaju nove metode i alate, čineći zastarjelim u nekoliko godina ono što je bilo traženo, trendovsko i najsuvremenije tehnologije. 

Ta situacija nije korisna ni za usmjeravanje poslodavaca i kandidata na radna mjesta ni za analizu tržišta rada. Srećom, EU je uložio velike napore u osiguravanje homogenosti i dosljednosti radne terminologije za vještine i zanimanja putem ESCO-a. Riječ je o europskoj višejezičnoj klasifikaciji vještina, kompetencija i zanimanja koja funkcionira kao rječnik u kojem se opisuju, utvrđuju i klasificiraju profesionalna zanimanja i vještine relevantne za tržište rada EU-a. ESCO klasifikacija obuhvaća 3 008 zanimanja i 13 890 vještina povezanih s tim zanimanjima, prevedeno na 27 jezika (svi službeni jezici EU-a te islandski, norveški i arapski). Ta zajednička terminologija već pomaže u uspješnoj integraciji izbjeglica u EU-u, omogućila je napredne alate za istraživanje tržišta rada (kao što je OVATE)itd.

Primjerice, u slučaju digitalnih radnih mjesta ESCO nudi standardno prihvaćenu terminologiju za tipične stručnjake u području IKT-a (okupacijska skupina 25), kao što su programeri softvera i aplikacija te slična zanimanja, na primjer:

• Analitičari sustava IKT-a: prenose potrebe korisnika softvera u tehničke specifikacije. 
• Inženjeri računalnog vida: primjenjuju napredne tehnike za rješavanje problema kao što su autonomna vožnja, digitalna klasifikacija slika, dijagnoza medicinskih slika itd.
• Analitičaripodataka: pripremaju,organiziraju, potvrđuju i tumače velike skupove podataka kako bi oblikovatelji politika mogli izraditi vizualizacije i tumačenja.

Postoje i druge skupine povezane sa zanimanjima u području IKT-a kao što su:

• IKT tehničari (skupina 35) kao što su webmasteri, koji su odgovorni za sadržaj i tehnički rad web-mjesta, ili agenti IKT službe za pomoć koji pomažu korisnicima, odgovaraju na njihova pitanja ili rješavaju njihove računalne probleme. 
• Voditelji IKT usluga (podskupina 133): CIO-ovi (glavni službenik za informiranje), glavni rukovoditelji u području IKT-a i voditelji projekata u području IKT-a, odgovorni za uspjeh projekata.
• stručnjaci za prodaju IKT-a (podskupina 2434), kao što su npr. inženjeri za pretprodaju IKT-a: surađuju s prodajnim timom i pružaju tehničke smjernice za planiranje i izmjenu konfiguracija IKT proizvoda kako bi se ispunili zahtjevi klijenata.

U klasifikaciji ESCO jasno je opisano svako zanimanje sa standardnim preporučenim profilom znanja i vještina. Na primjer, u opisu voditelja projekata u području IKT-a navedene su neke njihove funkcije, npr. „raspoređivanje, kontrola i usmjeravanje resursa, ljudi, financijskih sredstava i objekata kako bi se postigli ciljevi projekata u području IKT-a” te se među mnogim drugima preporučuju neke ključne vještine kao što su „pružanje izvješća o analizi troškova i koristi”, „upravljanje osobljem” ili „provedba analize rizika”.

Naravno, ESCO opisuje i druga intenzivna digitalna radna mjesta koja nisu strogo povezana sa sektorom IKT-a: na primjer, digitalni umjetnik, upravitelj internetske zajednice, ili dizajner digitalnih medija. Jedan od primjera opisa te kategorije radnih mjesta jest kategorija digitalnog prototipa: „Pretvoriti papirnati uzorak u digitalni oblik s pomoću posebnog računalnog softvera. Upravljaju i nadziru strojeve koji proizvode različite proizvode povezane s odjećom”.

Naravno, uključena su i tradicionalna radna mjesta koja se u velikoj mjeri mijenjaju digitalizacijom, npr. prethodno navedeni primjer vozača dostave automobila ili kombija (okupacija 8322.2), a za njih su obično potrebne digitalne vještine kao što su „rješavanje lokacijskih i navigacijskih problema upotrebom GPS alata” ili čak znanje kao što je „zaštita podataka”.

Ostali okviri

Drugi okviri također nam mogu pomoći da razumijemo uloge i kompetencije koje tržište rada zahtijeva od onih koji rade s digitalnim tehnologijama, uglavnom stručnjaka u području IKT-a, ali i drugih koji se intenzivno koriste digitalnom tehnologijom. 

Okvirom e-kompetencija (e-CF) utvrđuje se 41 e-kompetencija kojom se opisuju sve moguće vrste profesionalnog rada u području IKT-a i nudi zajednički jezik za razine kompetencija, vještina i znanja diljem Europe. Stručnjaci u području IKT-a mogu djelovati u pet glavnih područja rada, od kojih je svako povezano sa skupom vještina: 

1. Planiranje – konceptualizacija, osmišljavanje ili donošenje odluka o rješenjima IKT-a
2. Izgradnja – Razvoj i implementacija sustava i aplikacija; 
3. Rad – isporuka, potpora, rad i održavanje sustava i infrastrukture;
4. Omogućivanje – uspostava odgovarajućih uvjeta za profesionalne aktivnosti povezane s IKT-om;
5. Upravljanje – djelovanje i osiguravanje da su resursi i procesi spremni i dostupni stručnjacima u području IKT-a. 

Provedba okvira e-CF-a u djelo

U okviru svojeg posla stručnjak za IKT koji radi za poduzeće možda će morati osigurati da postojeća infrastruktura IKT-a odgovara utvrđenim ili novim poslovnim potrebama (kompetencija A.1 Informacijski sustavi i usklađivanje poslovne strategije), a ponekad može pružiti rješenja za izdvajanje vrijednih informacija iz velikih količina grubih podataka kako bi se ispunili poslovni ciljevi (kompetencija D.7. Znanost o podacima i analitika). Ako se osmisli i isproba novo digitalno rješenje, stručnjak za IKT mora analizirati njegove trenutačne značajke i utvrditi ispunjava li alat ono što je zatraženo (kompetencija B.3. Ispitivanje) . Kako bi se osigurao kontinuitet poslovanja, stručnjak u području IKT-a mora održavati postojeće sustave i pratiti rade li ispravno te ispunjavaju li još uvijek svoju funkciju (kompetencije C.5. Upravljanje sustavima, ili E.6. Upravljanje kvalitetom IKT-a). 

U stvarnom svijetu te se aktivnosti provode na posebnim razinama stručnosti, ovisno o tome u kojoj je mjeri stručnjak u području IKT-a sposoban obavljati potrebne zadaće. To se odražava u standardiziranom okviru. Na primjer, kako bi se obuhvatila stručnost prve razine, stručnjak u području IKT-a jednostavno bi trebao slijediti unaprijed definirane protokole za održavanje operativnih sustava. S druge strane, kako bi se obuhvatila razina 5, stručnjak za IKT mora biti kompetentan za planiranje strateških rješenja na mnogo višoj razini. 

Pri primjeni kompetencija stručnjaci u području IKT-a često trebaju iskoristiti vještine i znanje kako bi postigli najbolje rezultate: npr. za e-kompetencije D.10. Upravljanje informacijama i znanjem, moraju poznavati „pravne propise (IPR, GDPR)” (znanje K5) i biti sposobni prevesti/reflektirati poslovno ponašanje u strukturirane informacije (vještinaS3).

Na temelju tog standarda postoje i drugi dokumenti koji su korisni za definiranje relevantnih aspekata profesionalne aktivnosti u području IKT-a. Na primjer, u normi EN16234-1 definirano je i 30 profesionalnih uloga u IKT-u: npr. uloga stručnjaka za DevOps, arhitekta sustava, stručnjaka za mrežu ili upravitelja informacijske sigurnosti. Svaka od tih 30 uloga ima preporučeni skup e-kompetencija s odgovarajućom razinom stručnosti. 

E-CF sada upotrebljavaju multinacionalna poduzeća i velike organizacije u EU-u kao što su La Poste Italiane, Airbus ili Tata Steel, među ostalim primjerima, a sve je prisutniji i u drugim kontekstima kao što su akademska zajednica i osposobljavanje. Nadalje, postoji više slučajeva upotrebe u kojima se upućivanje na e-kompetencije upotrebljava za definiranje više uloga: na primjer, (CEN/CENELEC, 2022.) definira profil „autora internetskog sadržaja”, ulogu digitalnog radnog mjesta, odgovornog za izradu djelotvornog sadržaja za pristupačnost, i tekstualnog i multimedijskog, za internetske stranice (vidjeti profil e-CF-a u tablici 2. u nastavku).

Tablica 2. E-CF profil uloge “autor web sadržaja”

Osnova EN16234-1 nedavno je omogućila i razvoj dodatnih elemenata za bolje definiranje radnih mjesta i drugih komplementarnih aspekata kao što su definiranje korpusa znanja o profesionalnom ICT-u, smjernice za razvoj ICT kurikuluma za stručno usavršavanje, etički okvir za ICT profesiju itd.

Potražnja kandidata za radna mjesta u digitalnom sektoru

Analiza tržišta rada složena je i uvijek je teško predvidjeti što će se točno dogoditi u budućnosti. Lakše je prepoznati tradicionalnu profesionalnu radnu snagu u području IKT-a. Eurostat redovito objavljuje statističke podatke o broju stručnjaka za IKT u EU-u u okviru odjeljka o ljudskom kapitalu DESI-ja (indeks gospodarske i društvene digitalizacije). U Europi je 2021. bilo 9 milijuna stručnjaka za IKT, što čini 4,3 % ukupnog broja zaposlenih. Žene su i dalje bile u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene i činile su manje od 20 % ukupne radne snage u području IKT-a (DESI 2022.). Od već zaposlenih stručnjaka za IKT, nešto više od polovine (64,5 %) studiralo je računalne znanosti na sveučilištima. To znači da ima mnogo prostora za osobe bez formalne razine obrazovanja, ali s posebnim digitalnim osposobljavanjem i vještinama. Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) procjenjuje da će u razdoblju od 2020. do 2030. u Europi biti potrebno oko 560 000 tehničara u području IKT-a i 1 421 000 stručnjaka u području IKT-a. Digitalni kompas Europske komisije pokrenut je kako bi se odgovorilo na tu potrebu, a u njemu je predstavljena vizija na visokoj razini o tome kako sljedeće desetljeće učiniti digitalnim i europskim postavljanjem cilja za 20 milijuna stručnjaka za IKT u EU-u do 2030. 

Ove brojke idu još dublje. EU je razvio klasifikacije rada i referentne okvire koji omogućuju napredno prikupljanje podataka iz više dimenzija s tržišta rada. Ovom zajedničkom i cjelovitom terminologijom moguće je iskoristiti velike količine podataka obradom prirodnog jezika i umjetnom inteligencijom. CEDEFOP-ov alat OVATE nudi detaljne informacije o potražnji poslodavaca za radnim mjestima i vještinama na temelju milijuna internetskih oglasa za posao (OJA), prikupljenih iz različitih izvora (kao što su privatni portali za zapošljavanje, portali javnih službi za zapošljavanje, agencije za zapošljavanje, internetske novine i korporativne internetske stranice) u 28 europskih zemalja. Sve se informacije zatim mapiraju prema zanimanjima i vještinama iz ESCO klasifikacije rada.

Podaci iz alata OVATE za 2021. (vidjeti grafikon u nastavku) mogu nam pomoći u analizi potražnje za različitim skupinama zanimanja. Kako je prikazano na slici, potražnja za stručnjacima u području IKT-a iznosi 8,2 %, a 1,25 % svih internetskih oglasa odnosilo se na IKT tehničare, što znači da je više od 10 % svih internetskih oglasa za posao 2021. zahtijevalo visok intenzitet IKT-a, a time i tehnološke vještine. 

Slika 1. Internetski oglasi za posao u kojima se zahtijevaju stručnjaci za IKT u prvom tromjesečju 2021. u četvrtom tromjesečju 2021. u podacima EU-a

preuzetima iz sporazuma o radu na daljinu mogu pomoći u razumijevanju potražnje za digitalnim vještinama u svim drugim kategorijama zanimanja, uz aktualnu digitalizaciju svijeta rada. 

Slika 2. Postotak oglasa za posao u kojima se spominju sve opće digitalne vještine u prvom tromjesečju 2021. četvrtom tromjesečju 2021. u EU-u

Kako je prikazano na slici 2., za većinu poslova potrebne su opće digitalne vještine, pri čemu se najviše traže kompetencije kao što su „rad s računalima”, osnovno znanje o IKT-u i „informacijske vještine”. Spominju se i konkretnije vještine (u manjoj mjeri tražene), kao što su sposobnost upotrebe digitalnih alata za suradnju i produktivnost ili sposobnost postavljanja ili programiranja računalnih sustava (vidjeti sliku 3. u nastavku, postotak oglasa za posao u kojima se spominje svaka posebna digitalna vještina u EU-u u razdoblju od prvog tromjesečja 2021. do četvrtog tromjesečja 2021.). 

Slika 3. Postotak oglasa za posao u kojima se spominju sve posebne digitalne vještine u prvom tromjesečju 2021. četvrtom tromjesečju 2021. u EU-u

Nije lako pratiti sve digitalne profesionalne aktivnosti, pogotovo ako želimo uzeti u obzir i slobodnjake, radnike u ekonomiji honorarnih poslova i prakse eksternalizacije. Međutim, u jednoj zanimljivoj preliminarnoj studiji koju su proveli Kassi i dr. (2021.) procjenjuje se da trenutačno 5 milijuna stručnjaka radi u punom radnom vremenu u tim područjima, a 19 milijuna radnika uključeno je u aktivnosti ekonomije honorarnih poslova. Osim toga, pandemija bolesti COVID-19 u Europi nije samo ubrzala digitalizaciju zanimanja, već je i povećala interes ljudi za radna mjesta u području digitalnih nomada, tj. poslove na daljinu koji se mogu obavljati isključivo putem interneta (Nagel, 2020.). 

Pogled u budućnost rada i digitalno desetljeće EU-a  

Taj „digitalni val” uzrokovan pandemijom bolesti COVID-19 u Europi razotkrio je potrebu da radnici steknu osnovne i napredne vještine u području IKT-a kako bi ostali konkurentni na tržištu rada koje se stalno mijenja. Predviđanja zaposlenosti u području IT-a potvrđuju da će potražnja za informatičkim vještinama i dalje biti vrlo velika u nadolazećim godinama (Martin Sundblad i Marianne Kolding, 2022.). Nadalje, brz razvoj tehnologije podrazumijevat će i promjene u skupovima vještina za radna mjesta u području IKT-a. Mnoga radna mjesta koja će poslodavci morati popuniti do 2030. zahtijevat će višu razinu digitalnih vještina (McKinsey& Co, 2020.). Kad je riječ o drugim kategorijama digitalnih radnih mjesta, perspektiva je slična perspektivi za 2030. (McKinsey & Company, 2017.). 

Nedavna simulacija Monte Carlo (Codagnone i dr., 2021.) pokazuje da bez znatnih ulaganja u digitalne vještine, usavršavanje i prekvalifikaciju Europa neće ostvariti ciljeve digitalnog desetljeća od 80 % građana EU-a s barem osnovnim digitalnim vještinama, što je manje od cilja od 20 milijuna stručnjaka za IKT do 2030. Umjesto toga, u simulaciji se procjenjuje da će samo 64 % Europljana imati osnovne digitalne vještine do 2030. (16 % manje od cilja), a zaposleno je samo 13,3 milijuna stručnjaka za IKT ili 6,7 milijuna manje od cilja (EIT Digital, 2022.).

Automatizacija je također faktor u tome: digitalne tehnologije brzo se razvijaju, a zadaci i aktivnosti prosječnog radnika u budućnosti sigurno će se promijeniti. Kako? Ovisi. U izvješću društva McKinsey &Co (2017.) procjenjuje se da bi se do 2030. do 30 % odrađenih sati na globalnoj razini moglo automatizirati, ovisno o brzini usvajanja IKT-a i novih tehnologija. To znači da vještine moraju brzo dostići trenutačnu situaciju.  

Budući da ponuda digitalnih vještina i potražnja za njima eksponencijalno rastu, potrebno je staviti na stol proaktivno osposobljavanje i potporu zaposlenicima kako bi im se omogućilo da prodube svoje postojeće skupove vještina ili steknu nove. Europska poduzeća i organizacije trebali bi staviti snažan naglasak na prekvalifikaciju svoje radne snage i privlačenje novih talenata. Potrebno je povećati snagu javno-privatnih partnerstava u područjima vještina uključivanjem svih dionika u zajednicu digitalnih vještina i radnih mjesta. I to nije sve: sustavi obrazovanja i osposobljavanja imaju ključnu ulogu u izgradnji „radne snage sljedeće generacije” (Accenture, 2021.) i mogu pomoći u premošćivanju jaza između trenutačne obrazovne ponude i vještina koje su potrebne i tražene na tržištu rada.

Krediti za slike: CC BY-SA

Preuzmite infografiku o digitalnim radnim mjestima.