Poslovni (i drugi) sastanci koji se odvijaju putem neke od aplikacija za održavanje video konferencija (Zoom, Teams, Webex, itd.) smanjuju kreativnost uključenih jer su sudionici previše usmjereni na lica koja vide na ekranu, u malim “prozorima”, a manje na samo razmišljanje o problemu o kojem se raspravlja – zaključak je istraživanja, objavljenoga u časopisu Nature.
U laboratorijskom pokusu, pola parova je mozgalo uživo, a pola tako da su bili smješteni u odvojenim sobama i komunicirali su putem softvera za video konferencije.
U laboratorijskom pokusu, pola parova je mozgalo uživo, a pola tako da su bili smješteni u odvojenim sobama i komunicirali su putem softvera za video konferencije. Foto: Nature
Kad je u pitanju stvaranje novih ideja, bolje je to raditi uživo, ili, ako se baš mora putem interneta i video-veze, onda je to bolje raditi tako da se o problemu koji treba riješiti raspravlja na sastancima sa samo jednom osobom.
Istraživanje je provedeno promatranjem video-sastanaka u kojima je sudjelovalo 745 parova inženjera, u pet različitih zemalja, a koji su za zadaću imali naći nove primjene Frisbeeja (plastični disk koji se baca i stabilno leti) i plastične folije s mjehurićima. Oni koji su bili u istoj sobi smislili su više ideja, za 17 posto više od onih koji su to radili na sastanku na daljinu, putem internetske video-veze. Štoviše, oni koji su mozgali uživo, smislili su bolje ideje, mišljenje je stručnjaka koji su pratili istraživanje.
Promatranjem je ustanovljeno da ljudi koji se nalaze u istoj prostoriji češće lutaju pogledom, no kad su na sastanku na daljinu putem video veze, više su fokusirani na lice osoba s kojima razgovaraju. I to je ono što im sužuje i razmišljanje.
Profesorica primijenjene psihologije, Melanie Brucks, s poslovne škole Sveučilišta Columbia u Sjedinjenim Državama, voditeljica istraživanja u kojem je sudjelovalo više fakulteta, kaže da je očekivala takav ishod, ali ne i uzrok dobivenom rezultatu. U početku, mislila je da je pad kreativnosti posljedica društvene i fizičke distance: ljudi jednostavno nisu “kliknuli”, ili nisu mogli dovoljno pozorno pratiti tko u kojem trenutku govori. Međutim, nakon nekoliko testova, ustanovljeno je da sama distanca nije problem.
Oči su one koje govore – promatranjem je ustanovljeno da ljudi koji se nalaze u istoj prostoriji češće lutaju pogledom, no kad su na sastanku na daljinu putem video veze više su fokusirani na lice osoba s kojima razgovaraju. I to je ono što im sužuje i razmišljanje.
Sam pokus započet je još prije pandemije, a rezultati su objavljeni nedavno.
