Digitalni svijet već prožima mnoge aspekte našeg svakodnevnog života. Koristimo se tražilicama kako bismo saznali rezultate nogometne utakmice, upravljali prijenosom novca putem aplikacija za internetsko bankarstvo, plaćali poreze putem vladinih internetskih portala, rezervirali letove ili smještaj na internetskim portalima za putovanja, upotrebljavali softver za razmjenu poruka za razgovor s prijateljima i dijelili fotografije i videozapise. Bez digitalnih vještina ne bismo mogli učiniti ništa od toga. Osnovne digitalne vještine, u svojoj suštini, ključan su korak prema učenju mnogih drugih novih stvari i postizanju višeg cilja za novim znanjem. Oni daju samopouzdanje za korištenje tehnologije za rad, učenje i svakodnevni život. 

O autoru 

Luis je diplomirao i magistrirao informatiku na Universidad Politécnica de Madrid (UPM) od 1989. godine. Doktorirao je 1997. izvanrednom nagradom Sveučilišta Baskije. Bio je privremeni izvanredni profesor na sveučilištu UPM (1989. – 1996.), izvanredni profesor i voditelj odjela na sveučilištu Universidad Europea de Madrid (1996. – 2008.) te izvanredni profesor na sveučilištu Universidad de Alcalá (od 2008.). Bio je glavni izvršni direktor malog i srednjeg poduzeća usmjerenog na IKT usluge (2002. – 2006.) te je radio kao samostalni konzultant za velika poduzeća. Luis je član upravnog odbora CEPIS-a (2011. – 2013., 2016. – 2020.), a od 2022. predsjednik je CEPIS-a. Tijekom godina pomogao je u oblikovanju referentnih okvira EU-a za digitalne vještine i zapošljavanje. Luis je kao službeni stručnjak aktivno pridonio razvoju triju glavnih referenci u tom području: ESCO klasifikaciju rada za IKT usluge, europsku normu e-kompetencija za IKT stručnjake EN6234-1:2019 i DigComp, okvir digitalnih kompetencija za građane.

Uvod

Ako pogledamo trendove na tržištu rada, možemo vidjeti da je digitalna tranzicija dovela do posebnih potreba i preobrazila mnoga zanimanja i zadaće. Većina poslova danas zahtijeva određenu razinu digitalnih vještina, uključujući čak i one koji ne zahtijevaju visoku razinu kvalifikacija ili iskustva – poput rada u skladištu ili kao prodavač, provjere zaliha i inventara. Rad drugih stručnjaka s višim kvalifikacijama u odgovarajućim disciplinama sada sve više ovisi i o digitalnim vještinama: biolozi trebaju raditi sa složenim digitalnim 3D prikazima molekularnih struktura, odvjetnici sada konzultiraju velike pravne baze podataka kako bi proučili presedane i sve aspekte zakonodavstva.
 

Digitalne vještine sada su potrebne na većini radnih mjesta: a posebne digitalne vještine u različitoj mjeri prožimaju i tradicionalna zanimanja. Razmislite o liječnicima koji rade s najnovijom robotičkom tehnologijom za izvođenje složenih operacija (specijaliziranije vještine), zaposlenicima u proizvodnji koji upotrebljavaju industrijske robote za ubrzavanje procesa (različite razine ovisno o funkciji zaposlenika) ili nastavnicima koji u poučavanje i učenje uvode digitalne tehnologije i tehnologije u nastajanju. U Europi samo 54 % ljudi ima digitalne vještine potrebne za digitalni svijet u kojem živimo (Europskakomisija, DESI 2022.). Svaki šesti Europljanin u dobi od 16 do 74 godine 2021. uopće nije posjedovao digitalne vještine, a svaki četvrti građanin te skupine imao je samo nisku razinu digitalnih vještina. To, naravno, donosi izazove na tržištu rada zbog potrebe za određenom digitalnom kompetencijom u različitim ulogama i zanimanjima. Međutim, DESI za 2022. pokazuje da oko 35 % europskih građana i dalje nema čak ni te osnovne digitalne vještine, što znači da su u osnovi isključeni s tržišta rada i mogućnosti koje pružaju digitalne tehnologije. To se kombinira s poteškoćama u pronalaženju i privlačenju digitalnih talenata, zbog čega je još teže odgovoriti na potrebe industrije. Više od polovine poduzeća u Europi navodi velike poteškoće u zapošljavanju stručnjaka za IKT (Zajedničkiistraživački centar, Europska komisija, 2019.),a posebno MSP-ova, koji zaostaju za većim partnerima u osposobljavanju i usavršavanju zbog ograničenih resursa (financijskih, kadrovskih itd.). Slične podatke širi Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta, partnerstvo organizacija iz javnog, privatnog i neprofitnog sektora koje radi na rješavanju problema nedostatka digitalnih vještina diljem Europe.

Ako želimo pobliže razmotriti trenutačno stanje na europskom tržištu rada, dostupni podaci i informacije upućuju na potrebu za hitnim poticanjem razvoja digitalnih vještina građana EU-a i njihove prilagodbe zapošljavanju. Podaci CEDEFOP-a (Agencija EU-a za razvoj europskog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja) pokazuju važnost digitalnih vještina za radna mjesta. U 2015. 71 % zaposlenika u EU-u smatralo je da je za obavljanje njihovih poslova potrebna određena temeljna razina digitalnih vještina. Noviji podaci o vještinama koje poslodavci traže, na temelju milijuna oglasa za posao na internetu u 28 europskih zemalja, preuzeti iz alata OVATE CEDEFOP-a, pokazuju da poslodavci izričito navode digitalne vještine (npr. „Rad s računalima” bio je uvjet u gotovo 40 % svih oglasa za posao na internetu u svim sektorima). Mnogi drugi OJAs jednostavno pretpostavljaju da kandidati imaju takve vještine. 

Digitalne vještine relevantne su i potrebne, a to se pokušalo odraziti u oblikovanju politika EU-a. Vijeće Europske unije donijelo je 2018. preporuku o osam ključnih kompetencija za potporu Europljanima u stjecanju vještina i kompetencija potrebnih za osobno ispunjenje i dobrobit, zapošljivost i socijalnu uključenost. Time se ističu i napori uloženi u politike prekvalifikacije i usavršavanja u području digitalnih vještina: u 2018. više od polovine Europljana nije imalo digitalne vještine. U 2021. 54 % osoba u dobi od 16 do 74 godine imalo je barem osnovnu razinu digitalnih vještina (DESI 2022.). 

Osnovne definicije digitalnih vještina

Prije definiranja digitalnih vještina važno je najprije pojasniti neke općenitije pojmove. Ovi uvjeti su: “kompetencija”, “vještine”, “znanje” i “stav”. (Europska komisija, 2019.) i primijenili su se na glavnu referencu EU-a o digitalnoj kompetenciji, DigComp (sada u izdanju 2.2), o kojoj ćemo dalje govoriti. 

• Kompetencija je dokazana sposobnost primjene znanja, vještina i stavova za postizanje vidljivih rezultata. Na primjer, kompetencija „programiranje” može se opisati kao „planiranjei razvoj slijeda razumljivih uputa za računalni sustav za rješavanje određenog problema ili izvršavanje određenog zadatka”.
• Vještina je sposobnost provođenja procesa i korištenja postojećeg znanja za postizanje rezultata: npr. „Moguprovjeriti i izmijeniti koja je vrsta metapodataka (npr. lokacija, vrijeme) uključena u slike koje se dijele kako bi se zaštitila privatnost”.
• Znanje se sastoji od koncepata, činjenica i brojki, ideja i teorija koje su već uspostavljene i podržavaju razumijevanje određenog područja ili teme: npr. „Poznaje glavne funkcije najčešćih digitalnih uređaja (npr. računala, tableta, pametnog telefona)”.
• Stavovi opisuju raspoloženje i način razmišljanja za djelovanje ili reagiranje na ideje, osobe ili situacije: npr. „Otvorenostprema dijeljenju digitalnog sadržaja koji bi mogao biti zanimljiv i koristan drugima”.

Pogledajte našu infografiku u nastavku kako biste to ilustrirali. 

Dobivanje definicije digitalnih vještina

Institut za statistiku UNESCO-a (2009.) definira digitalne vještine kao „raspon sposobnosti za upotrebu digitalnih uređaja, komunikacijskih aplikacija i mreža za pristup informacijama i upravljanje njima”. Te sposobnosti omogućuju stvaranje i dijeljenje digitalnog sadržaja, komunikaciju i suradnju s drugima, rješavanje problema i pronalaženje kreativnih mogućnosti. Slično tome, u Preporuci Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje digitalna kompetencija definirana je kao „pouzdana, kritična i odgovorna upotreba digitalnih tehnologija za učenje, rad i sudjelovanje u društvu te suradnja s njima. Definira se kao kombinacija znanja, vještina i stavova”. 

Postoji snažna veza između digitalnih vještina i ključnih kompetencija koje omogućuju cjeloživotno učenje. Europski građani trebali bi raspolagati ključnim vještinama potrebnima za svijet koji se sve više digitalizira: kao što su sposobnost filtriranja, upotrebe, pristupa ili upravljanja privatnim podacima, osobnim informacijama, digitalnim otiskom, sigurnost na internetu i učinkovita upotreba tehnologija kao što su umjetna inteligencija i drugi softveri. Ljudi bi također trebali „moći upotrebljavati digitalne tehnologije za potporu svojem aktivnom građanstvu i socijalnoj uključenosti, suradnji s drugima i kreativnosti u ostvarivanju osobnih, društvenih ili komercijalnih ciljeva” (Europska komisija, 2019.).

Taj koncept digitalnih vještina više je usmjeren na europske građane općenito, a ne na specijalizirane vještine stručnjaka u području IKT-a. Okvir EU-a za digitalne kompetencije građana (DigComp),koji ćemo detaljnije razmotriti kasnije, sadržava pregled digitalnih vještina koje su građanima potrebne kako bi ostali konkurentni na tržištu rada, družili se, kupovali i učili u današnjem digitalnom svijetu. 

Kategorije i razine digitalnih vještina 

Postoje dvije glavne kategorije digitalnih vještina: 

1. opće odredbe koje se primjenjuju na zajednički kontekst života i rada, i 
2. profesionalne stručnjake za IKT stručnjake. 

Kad je riječ o kategoriji A (ljudi općenito), zajednički okviri EU-a kao što je DigComp obuhvaćaju niz razina digitalnih vještina, od osnovnih do vrlo specijaliziranih, pa bi spektar općih digitalnih vještina mogao biti širok i raznolik. Oni se kreću od stvarno temeljne razine kao što su (npr. puka upotreba računala, tableta ili mobilnog uređaja za slanje e-pošte ili pregledavanje interneta) do umjerene upotrebe IKT-a (kao što su produktivnost i uredski alati kao što su obrada teksta, izrada dokumenata i/ili proračunskih tablica) i nekih naprednih vještina IKT-a (kao što je početna sposobnost razvoja aplikacija ili programiranja ili upotreba sofisticiranih paketa za računalnu statističku analizu). DigComp definira 4 sloja stručnosti kao što su temelj, srednji, napredni i visoko specijalizirani.

Iznad tih razina općih digitalnih vještina možemo pronaći posebne vještine za stručnjake u području IKT-a, kao što su upotreba obrazaca dizajna softvera ili definiranje pravila vatrozida. Postoji slaba i neizrazita granica, koju je zaista teško strogo definirati, između gornjih razina digitalnih vještina osoba koje nisu posebno kvalificirane kao stručnjaci u području IKT-a i osnovnih razina vještina osoba u profesionalnom području tehnologije. Velik broj vještina u toj granici između opće digitalne kompetencije i profesionalnosti u području IKT-a često se nalazi u kontekstu hibridnih digitalnih radnih mjesta, kao što je ocjenjivač digitalne usklađenosti. Normom EN16234-1:2019 (CEN, 2019.), poznatom kao okvir e-kompetencija, definira se 41 e-kompetencija, deseci primjera visokospecijaliziranih vještina za njih i do pet razina stručnosti, koje su uglavnom iznad osam razina definiranih DigCompom za opće građane. Razina 1, najniža razina norme EN 16234, odnosi se na najosnovnije stručne vještine u kojima stručnjaci uglavnom slijede dobro definirane postupke u strukturiranim situacijama: kao u slučaju obavljanja jednostavnih ispitivanja aplikacija ili djelovanja strogo u skladu s detaljnim uputama.

Kategorije i razine digitalnih vještina i kompetencija također bi se mogle dopuniti pojednostavnjenim i učinkovitim mjerama politike. Na primjer, Koalicija EU-a za digitalne vještine i radna mjesta spominje sljedeće: 

• Digitalne vještine za sve kako bi se svim građanima omogućilo da budu aktivni u našem digitalnom društvu.
• Digitalne vještine radne snage za digitalno gospodarstvo.
• Digitalne vještine stručnjaka u području IKT-a i drugih digitalnih stručnjaka u svim industrijskim sektorima
• Digitalne vještine u obrazovanju, za poučavanje i učenje digitalnih vještina u perspektivi cjeloživotnog učenja, uključujući osposobljavanje nastavnika. 

Važnost terminologije i okvira

Kao što je bio slučaj s digitalnim radnim mjestima, interes za digitalne vještine omogućio je plodno razdoblje inicijativa i prijedloga modela i mogućnosti osposobljavanja. Brz razvoj i velik broj mogućnosti ponekad su otežavali najbolje razumijevanje šire javnosti, tvoraca politika, poslodavaca, stručnjaka povezanih s obrazovanjem i osposobljavanjem itd. Ta je situacija vrlo slična okruženju za osposobljavanje i certificiranje na stranim jezicima u Europi prije nego što je Zajednički europski referentni okvir za jezike (CEFRL) prvi put objavljen 2001. Prije rođenja okvira definicija kompetencije na stranom jeziku bila je podložna nejasnom odabiru postojećih potvrda iz različitih sustava, zbog čega je bilo teško uspoređivati postignuća ljudi na jezicima.

Srećom, EU je razvio Okvir digitalnih kompetencija za građane (DigComp) kako bi djelovao na sličan način kao CEFRL u prošlosti za jezike. DigComp pruža zajedničko razumijevanje o tome što je digitalna kompetencija: verzija 2.2. (Vuorikari i dr., 2022.)objavljena je u ožujku 2022. Kako je navedeno u okviru, model obuhvaća različite razine digitalne kompetencije za građane s pet područja kompetencija (informacijskai podatkovna pismenost, komunikacija i suradnja, stvaranje digitalnog sadržaja, sigurnosti rješavanje problema);  i 21 posebna kompetencija, od kojih je svaka opisana na osam razina stručnosti (vidjeti sliku 1. Struktura područja kompetencija i kompetencija u okviru okvira DigComp u nastavku). Razine se kreću od „osnove” kao oznake za razine 1 i 2 do „visoko specijalizirane” za razine 7 i 8.

Najviša razina slična je razini potrebnoj za stručnjake na hibridnim radnim mjestima ili, u nekim slučajevima, radnim mjestima koja se intenzivno temelje na IKT-u. Zadnjom verzijom 2.2. okvira DigComp može se povećati homogenost u tumačenju kompetencija zahvaljujući opsežnom skupu od 250 primjera. Slijede primjeri znanja, vještina i stavova za neke od kompetencija opisanih u DigCompu:

• Područje 1. Informacijska i podatkovna pismenost
  • Kompetencija 1.2. Ocjenjivanje i digitalni sadržaj, znanje
  • Primjer 19.: „Svjesni mogućih pristranosti informacija uzrokovanih različitim čimbenicima (npr. podaci, algoritmi, urednički izbori, cenzura, vlastita osobna ograničenja)”
• Područje 2. Komunikacija i suradnja
  • Kompetencija 2.3. Suradnja s pomoću digitalnih tehnologija
  • Primjer 85.: „Zna kako upotrebljavati digitalne alate za olakšavanje i poboljšanje suradničkih procesa, primjerice putem zajedničkih vizualnih ploča i digitalnih platna (npr. Mural, Miro, Padlet)”
• Područje 4. Stručnost u području sigurnosti 
  • 4.2 Zaštita osobnih podataka i privatnosti, stavovi 
  • Primjer 188.: „Pouzdanou obavljanje internetskih transakcija nakon poduzimanja odgovarajućih mjera sigurnosti i zaštite”. 

Budući da je DigComp namijenjen digitalnoj kompetenciji općih građana, postoje i drugi komplementarni modeli usmjereni na druge kontekste (npr. obrazovanje) koji mogu doprinijeti najboljoj provedbi i razvoju digitalnih vještina u EU-u. Na primjer, DigCompEdu (Redecker i Punie, 2017.) detaljno opisuje 22 kompetencije organizirane u šest područja, koje nisu usmjerene na tehničke vještine, već na način na koji se digitalne tehnologije mogu upotrijebiti za poboljšanje i inovacije u obrazovanju i osposobljavanju. Postoji i verzija nazvana DigCompOrg (Kampylis et al., 2015.) sa sedam ključnih elemenata i 15 podelemenata zamišljenih kao sveobuhvatan i generički konceptualni okvir koji odražava sve aspekte procesa sustavne integracije digitalnog učenja u obrazovne organizacije. Taj je okvir dopunjen alatom SELFIE (Self-reflection on Effective Learning by Fostering the use of Innovative Educational technologies – Samoprocjena o učinkovitom učenju poticanjem uporabe inovativnih obrazovnih tehnologija). 

Iako još uvijek čekamo jasan čvrst okvir digitalne kompetencije za tržište rada, možemo pronaći neke preliminarne slučajeve upotrebe okvira DigComp za radna mjesta u (Kluzer i dr., 2020.). Drugi je primjer projekt EU4D kojim je stvoren i okvir digitalnih kompetencija za MSP-ove kojim se kombiniraju DigComp i norma EN16234-1:2019 (CEN, 2019.) za promicanje e-vještina za države Istočnog europskog partnerstva.

DigComp je utjecao na druge relevantne europske okvire i referentni model za zapošljavanje i obrazovanje, na primjer: norma e-CF EN16234-1:2019 (CEN, 2019.) sadržava prilog u kojem se objašnjavaju moguće sličnosti i razlike u odnosu na nju. Nadalje, u mnogim lokalnim inicijativama i modelima u području digitalnih vještina DigComp je poslužio kao početna osnova za njihov razvoj i djelovanje: (Kluzer i Pujol Priego, 2018.) prikazuje dobar katalog.

Procjena digitalnih vještina

S obzirom na važnost digitalnih vještina za mnoge aspekte života i rada, nije važno samo promicati njihov razvoj u svim kontekstima (npr. obrazovanje, tržište rada, cjeloživotno učenje itd.). Osposobljavanje i stjecanje vještina ne mogu pomoći ako nemamo metode za procjenu digitalne kompetencije i, na kraju, za poznavanje stvarne sposobnosti osobe da primijeni digitalne vještine u praksi. Okviri i modeli za digitalne vještine postoje, ali su u praksi daleko od raširenih i jasnih, a razvoj metoda procjene za testiranje vještina nije bio relevantan kao što je trebao biti. Moramo razlikovati mehanizme procjene vještina ili samoocjenjivanja za pojedince od upotrebe općih pokazatelja za stjecanje digitalnih vještina za veliko stanovništvo i zemlje.

Procjena vještina za pojedince

Već sada možemo pronaći velik broj prijedloga metoda i shema metoda procjene digitalnih vještina na različitim razinama. Panorama bi mogla biti zbunjujuća i teško ju je usporediti i razumjeti jer mnoge opcije nisu jasno definirale svoje temelje i pružile pojedinosti kako bi se mogle osloniti na svoju sposobnost procjene stvarne digitalne kompetencije osobe.

Logično, DigComp služi kao osnova za različite alate i metode za procjenu. Često se pojavljuju kao alati za samoprocjenu kao što je DigCompSAT (Clifford i dr., 2020.). Njegov pristup „nije namijenjen mjerenju trenutačne digitalne kompetencije korisnika s obzirom na njezinu certifikaciju ili slične svrhe”. Na primjer, alatom se od korisnika traži da u mjerilu prijave svoju percipiranu sposobnost da provedu neke radnje, npr. „Znam kako slati, odgovarati i prosljeđivati e-poruke”, stupanj znanja u nekim aspektima, npr. „Znamza digitalne alate koji mogu pomoći starijim osobama ili osobama s posebnim potrebama” ili čak stupanj pridržavanja nekih stavova, npr. „Kada se suočim s tehničkim problemom, pokušavam korak po korak utvrditi problem”.

Drugi je alat Test your digital skills!, razvijen na temelju inicijative Europske komisije i smješten na platformi za digitalne vještine i radna mjesta. Ponovno, radi kao alat za samoprocjenu digitalne kompetencije, ali nudi i niz dodatnih značajki: 

• U alatu se traže neki podaci o dijelu korisnika koji se odnosi na njihovo obrazovanje i zanimanje kako bi se pružile dodatne smjernice na kraju testa, uz isticanje postignute razine u svakom od područja okvira DigComp, ali i predlaganje načina učenja za izgradnju daljnjeg znanja i poboljšanje kompetencija.
• Slično kao i drugi alati, sadržava pitanja koja se temelje na znanju, vještinama, radnjama ili navikama kako ih korisnik doživljava, kao što je „Znam kopirati i premještati datoteke” i odgovara u mjerilu kapaciteta ili autonomije za svaki predmet.
• Ali također uključuje tipična testna pitanja s višestrukim izborom s ograničenim vremenom za odgovor, provjeravajući znanje o tipičnim digitalnim konceptima: npr. „Koja je svrha alata za brisanje?”ili „Koliko je znamenki u PUK kodu?”.

Postoje mnogi alati za samoprocjenu usklađeni s okvirom DigComp razvijeni u okviru lokalnih ili nacionalnih inicijativa i često kao rezultat projekata koje financira EU u okviru programa kao što je Erasmus+. Naravno, postoje i drugi alati nadahnuti drugim modelima ili jednostavno bez jasne poveznice s postojećim modelima ili okvirima općih digitalnih vještina.

Kad je riječ o stručnim vještinama u području IKT-a, razvoj općih alata za samoprocjenu teži je i manje učinkovit jer se zbog velike raznolikosti i sofisticiranosti tema preporučuje usmjeravanje na određeno područje u svakom pojedinom slučaju. Međutim, postojanje okvira e-kompetencija (standard EN16234-1) omogućuje rad s općenito visokom razinom e-kompetencija primjenjivih na sva područja IKT struke. Jedna relevantna provedba te ideje jest alat za samoprocjenu e-CF Explorer u kojem stručnjaci za IKT mogu izraditi profil svojih e-kompetencija s pomoću upitnika za samoprocjenu i usporediti rezultat s jednim od unaprijed definiranih preporučenih profila za zajedničke profesionalne uloge u području IKT-a.

Opći pokazatelji digitalnih vještina za velike populacije

Na općoj i višoj razini politike EU ima DESI (indeks gospodarske i društvene digitalizacije), u kojem se sažimaju pokazatelji uspješnosti Europe u području digitalizacije i prati napredak država članica EU-a u određenim područjima, od kojih je jedno rezervirano za digitalne vještine. Od svojeg početka 2014. DESI obuhvaća četiri glavna područja digitalnog napretka (ljudski kapital, povezivost, integracija digitalne tehnologije i digitalne javne usluge). U prvom području prikupljaju se informacije povezane s digitalnim vještinama, pri čemu se u prvom redu uzimaju u obzir vještine internetskih korisnika (1.a) kojima se otkrivaju osobe s barem osnovnim digitalnim vještinama, osobe s iznadosnovnim digitalnim vještinama i osobe s barem osnovnim softverskim vještinama. U tom prvom području postoje i pokazatelji o naprednim vještinama i razvoju (1b) koji se odnose na broj stručnjaka za IKT, broj stručnjakinja, broj poduzeća koja pružaju osposobljavanje u području IKT-a i broj osoba s diplomom u području IKT-a.

Metodologija za dio 1.a temelji se na anketi provedenoj među građanima (istraživanjeEuropske unije o upotrebi IKT-a u kućanstvima i među pojedincima)u kojoj se postavlja pitanje o broju aktivnosti provedenih tijekom prethodna tri mjeseca u četiri dimenzije: informacije, komunikacija, rješavanje problema i softver za stvaranje sadržaja. Kao primjer pitanja anketirani građani izjavljuju koliko se često koriste internetom (svakodnevno, jednom tjedno, jednom u posljednja tri mjeseca) ili jesu li naručivali robu ili usluge putem interneta za osobne potrebe u prethodnih 12 mjeseci. Dio 1.B temelji se na anketama i izvješćima s tržišta rada i obrazovanja. Oblikovatelji politika i dionici u obrazovanju i drugim područjima upotrebljavaju godišnja izvješća o DESI-ju za praćenje razvoja kvalifikacija stanovništva u području digitalnih vještina i kompetencija (vidjeti sliku 2. Izvješće o razvoju digitalnih vještina u Izvješću o DESI-ju za razdoblje 2018. 2022. u nastavku).

Posljednje izvješće o DESI-ju (Europska komisija, 2022.) pokazuje da visoki postotak osoba mlađih od 54 godine s barem osnovnim vještinama (u rasponu od 55 % do 71 %, ovisno o dobi), dok starije osobe (iznad 65 godina, 25 %), umirovljenici i neaktivni (29 %) te osobe bez formalnog obrazovanja ili s niskim formalnim obrazovanjem (32 %) imaju najniže postotke. Prosjek EU-a iznosi 53,9 %. Osim toga, 26 % pojedinaca posjeduje digitalne vještine koje su iznad osnovnih. 

Certificiranje digitalnih vještina 

Iako su ti alati relevantni i popularni te doprinose osviještenosti o konceptu digitalnih vještina i različitim kompetencijama obuhvaćenima okvirom DigComp, potrebno je imati mehanizam za učinkovitu procjenu digitalnih vještina ljudi. Različite studije pokazale su da se percepcija digitalnih vještina pojedinca i stvarnost u praksi ne podudaraju s rutinskim precjenjivanjem sposobnosti. Čak je i certifikacija kao osnova za neovisno i objektivno priznavanje digitalnih vještina na valjan način za treće strane ključan element za razvoj digitalnih vještina u svim kontekstima.

Kad je riječ o Europi, certificiranje općih digitalnih vještina i dalje se čini nejasnim u usporedbi s prethodno navedenim slučajem jezika koji podupire CEFRL. Razne organizacije i vlade nude razne mogućnosti osposobljavanja i certificiranja u području digitalnih vještina, iako ih je malo s relevantnim brojem aktivnosti, tj. milijuni certifikata (npr. ICDL, Microsoft MOS itd.). Ti certifikati djeluju na drugačiji način od alata za samoprocjenu koji su prethodno navedeni u ovom radu: provjeravaju identitet kandidata i osiguravaju da zadatke i pitanja na testovima obavljaju neovisno i bez dodatne pomoći bilo koga ili njihovih bilješki. Umjesto pitanja o navikama ili znanju, testovi također zahtijevaju odgovore korisnika na sustavna pitanja o znanju (obično oblikovana kao pitanja s višestrukim izborom odgovora) u smislu nekih zadataka koji se odvijaju izravno u stvarnom računalnom okruženju u kojem sustav provjerava je li rezultat točan: npr. „podcrtati riječ ‚xxx’ u danom tekstu”, „oporavitiizbrisanu datoteku iz koša za smeće”, „postaviti lozinku za datoteku” itd.

Međutim, teško je utvrditi lako prepoznatljivu kvalifikaciju ili svjedodžbu, koja je u velikoj mjeri de facto usvojena na tržištu rada ili u obrazovanju. Zbog toga je Akcijski plan za digitalno obrazovanje 2021.–2027. kao mjeru 9. uključio „razvoj europske potvrde za digitalne vještine (EDSC) koju bi vlade, poslodavci i drugi dionici diljem Europe mogli priznati i prihvatiti”. U veljači 2022. Europska komisija pokrenula je natječaj za studiju izvedivosti u kojoj se istražuju scenariji za europsku potvrdu za digitalne vještine (EDSC) s relevantnim zaključcima koji se očekuju krajem 2023., a koji će poslužiti za bolje definiranje održivog rješenja za taj EDSC, vjerojatno u rasponu od mapiranja postojećih certifikata do okvira DigComp pa sve do razvoja nove opcije.

Ako govorimo o certificiranju naprednih digitalnih vještina i onih za stručnjake u području IKT-a, scenarij izgleda malo drugačije. Na tržištu već postoji veliki broj certifikata: u nekim neslužbenim neiscrpnim katalozima identificirano je više od 1300 pružatelja usluga od više od 160 različitih pružatelja usluga. Postoje dvije glavne vrste certifikacije stručnjaka u području IKT-a: one od dobavljača tehnologije (npr. Microsoft, CISCO, Oracle itd.) koji služe kao glavne kvalifikacije sposobnosti upotrebe njihovih alata i tehnologije te one od neovisnih subjekata (npr. ISACA za IT sigurnosne certifikate, AXELOS za upravljanje ITIL uslugama itd.), usmjerene na međunarodne metodologije, modele, najbolje prakse ili standarde. Postoji mnogo razina zahtjeva za dobivanje certifikata, od početničke razine, koja uključuje jednostavne testove do naprednijih, certifikata stručnjaka s testovima, praktičnim vježbama i pregledom životopisa – ili u nekim slučajevima čak i s intervjuima. Neki od njih također zahtijevaju redovito održavanje. Kao što je prikazano u studijama (García-García i Fernández-Sanz, 2007.), IKT certifikati predstavljaju moguću zanimljivu opciju za ulazak u svijet rada u području IKT-a za one koji nemaju razvijeno osposobljavanje ili obrazovanje u području IKT-a; služe i za poboljšanje specijalizacije osoba s diplomom u području IKT-a. 

Pogled u budućnost digitalnih vještina i digitalno desetljeće EU-a  

Digitalne vještine postale su ključne za svakoga u svakodnevnom životu, na poslu i u obrazovanju. Iako digitalna tehnologija nije dostupna velikom postotku stanovništva, digitalne vještine nisu napredovale istom brzinom pristupa uređajima, mrežama ili aplikacijama. S obzirom na važnost digitalne transformacije za društvo i gospodarstvo, Europska komisija pokrenula je 2021. inicijativu digitalnog desetljeća za „osnaživanje poduzeća i ljudi u održivoj i prosperitetnijoj digitalnoj budućnosti usmjerenoj na čovjeka” s relevantnim ciljevima za razdoblje do 2030. Postoje dva cilja u pogledu vještina: najmanje 80 % stanovništva s osnovnim digitalnim vještinama i 20 milijuna stručnjaka za IKT. U ovom smo dokumentu vidjeli kako su oba aspekta već podržana postojanjem zajedničkih okvira kojima se definiraju pojedinosti i usmjeravaju mjere: DigComp i okvir za e-kompetencije (norma EN16234). Obje se reference redovito ažuriraju kako bi pratile brz razvoj tehnologije i digitalnog svijeta.

Ako je potreba za digitalnim vještinama prisutna u većini trenutačnih osobnih i profesionalnih aktivnosti, u studijama se predviđa stalan rast potražnje za digitalnim vještinama za zapošljavanje i profesionalnu karijeru, čime se digitalna pismenost stavlja u središte transverzalnih vještina (OECD, 2021.). Još više aspekata specijaliziranih domena u IKT-u polako se, ali kontinuirano ulijeva u skup digitalnih vještina za građane, kao što je pokazala posljednja verzija 2.2. okvira DigComp uključivanjem upućivanja na umjetnu inteligenciju. Kao što smo već komentirali, iako napreduju i ulažu napore u širenje digitalizacije i kvalifikacije u području digitalnih vještina, pokazatelji u Europi i dalje su daleko od onoga što je EU-u potrebno za uspješnu digitalnu budućnost. Stoga će digitalna prekvalifikacija i usavršavanje s jasnim strategijama cjeloživotnog učenja od sada biti istaknuti trend. 
 

Kredit za sliku: Djeca, odrasli i računala na Hack4Kids” Alexandre Dulaunoy je licenciran pod CC BY-SA 2.0.