Svake godine OECD analizira najnovije trendove u području vještina, radnih mjesta i globalnog gospodarstva u svojoj vodećoj publikaciji, OECD-ovom izvješću „Izgledi za vještine”. U izdanju izgleda za 2023. digitalne vještine još su više u globalnom programu, povezujući ih s gospodarskom i socijalnom otpornošću. 

Stjecanje digitalnih vještina može značiti da možemo živjeti i raditi u današnjem svijetu, ali što ako se način na koji živimo i radimo mijenja brže od onoga što možemo zaokružiti?

I govoreći o brzim promjenama, ne možemo ne spomenuti najbrži od svih njih, i jedan s kojim svi trebamo držati korak: zelena tranzicija i predstojeći izazovi klimatskih promjena. Globalna komisija za prilagodbu procjenjuje da će, u usporedbi s djecom rođenom 1960-ih, djeca rođena u samom početku pandemije bolesti COVID-19 tijekom 2020. u Europi vjerojatno doživjeti dva puta više šumskih požara i 6,8 puta više toplinskih valova tijekom života.

Više nije riječ samo o tehnološkim vještinama.

Otpornost, dakle, nadilazi radnu, obrazovnu i socijalnu dimenziju kao novu temeljnu vještinu za suočavanje s posljedicama klimatskih promjena i digitalne transformacije. Izdanje OECD-ova Pregleda vještina za 2023. donosi novu perspektivu u pogledu potražnje za vještinama, potaknute dvostrukom digitalnom i zelenom tranzicijom, te prema ulozi politika u području vještina u promicanju otpornosti.

Istraživanja upućuju na činjenicu da digitalizacija može pomoći u ublažavanju učinaka klimatskih promjena pod uvjetom da Europa ima kvalificirano stanovništvo i radnu snagu s odgovarajućim tehničkim znanjem kako bi potaknula digitalnu transformaciju društva i gospodarstva EU-a. U izvješću OECD-a također se prepoznaje važnost drugih komplementarnih vještina, kao što su metakognitivne vještine koje složena digitalna informacijska okruženja danas sve više zahtijevaju – i one sutrašnjice zasigurno će.

Ako društva žele zaustaviti uništavanje okoliša i učinkovito iskoristiti potencijal umjetne inteligencije i robotike, moraju temeljito ojačati sustave početnog obrazovanja, osigurati mogućnosti usavršavanja i prekvalifikacije za odrasle tijekom života te osigurati učinkovitu mobilizaciju vještina. Ulaganje u vještine ključno je za izgradnju otporne zelene i digitalne tranzicije.”

Sutra dolazi danas: potražnja za naprednim digitalnim vještinama i porastom umjetne inteligencije 

Ako se potražnja za vještinama mijenja, kako to utječe na svijet oko nas i na naš svakodnevni život? Kako će se u budućnosti promijeniti zadaci koje očekujemo? A što uopće znači „blizu budućnost”? Prema izvješću OECD-a, neki skupovi vještina do 2030. godine obilježit će znatno povećanje, uz sposobnost rada s računalom, kritičkog razmišljanja, kreativnog djelovanja, analize podataka i informacija te komuniciranja izvan organizacije – što je najbrže od svih. 

Potražnja za stručnjacima koji rade na razvoju i uvođenju umjetne inteligencije drastično se povećala od 2019. do 2022., prema objavama na internetu, te je iznosila oko 33 %. To je normalno i slijedi putanju sve većeg broja proizvoda umjetne inteligencije koji se razvijaju i uvode u svim sektorima i kontekstima. Na slici u nastavku, preuzetoj iz OECD-ova izvješća „Izgled vještina za 2023.”, prikazan je udio slobodnih radnih mjesta na internetu za koja je u nekim zemljama potrebna umjetna inteligencija u tom razdoblju. 

Neke zanimljive razlike među državama članicama EU-a navedene su u izvješću OECD-a. Diljem Europe povećao se udio slobodnih radnih mjesta na internetu u kojima se kompetencija u području umjetne inteligencije navodi kao potrebna vještina u svim europskim zemljama, osim u Austriji i Švedskoj, u kojima tijekom vremena nije zabilježen znatan porast. 

Novo dijete na bloku: Umjetna inteligencija kao prekretnica u svijetu rada

Istodobno se pojava umjetne inteligencije i njezin potencijal za preobrazbu gospodarstva i društva razlikuju od industrijske i tehnološke revolucije u smislu da modeli umjetne inteligencije sve više uče kako obavljati nerutinske zadaće. Iako su neke zadaće doista ugrožene, vjerojatnije je da će se naglasak morati preusmjeriti na poboljšanje vještina koje mogu biti komplementarne softveru i alatima umjetne inteligencije, kao što su donošenje odluka, vještine upravljanja rizicima ili etika.

Teško je sustići? Postoji više, a odgovornost je na poslodavcima jednako kao i na građanima. Možda smo postali svjesni različitih izazova koje donosi umjetna inteligencija, a europsko zakonodavstvo, kao što je Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji, pokrenulo je korake u promicanju razvoja umjetne inteligencije koji se temelji na etici i ide ruku pod ruku s europskim vrijednostima. Istodobno, podaci iz izvješća naglašavaju nepodudaranje u svijetu rada: manje od 1 % internetskih oglasa za radna mjesta za stručnjake za umjetnu inteligenciju navelo je aspekte povezane s etikom kao temeljne zahtjeve.

Razvoj i uvođenje umjetne inteligencije rastu ne samo u Europi, već i diljem svijeta. Točnije, noviji generativni modeli umjetne inteligencije otežavaju razlikovanje točnih i lažnih informacija, zbog čega ljudi sve više trebaju nove vještine i kompetencije kako bi se mogli kretati kroz složeno digitalno informacijsko okruženje. Medijska pismenost ili „sposobnost procjene, analize, procjene i stvaranja sadržaja u različitim kontekstima” primjer je ključne kompetencije za novo doba, koju karakterizira širenje informacija praktički svugdje. No, čak se i sama medijska pismenost mijenja: kao što je istaknuto u izvješću, sada govorimo o „višestrukim pismenima”, koje se ne mogu omotati pod istim kišobranom. Ovdje mogu pomoći i druge vještine koje obično ne spadaju u područje tehnologije, uključujući kritičko razmišljanje, logiku ili vještine obrade informacija. 

Mapiranje raspodjele tih vještina među europskim zemljama i regijama ključno je za osnaživanje ljudi i zajednica. Jedan je primjer integracija indeksa digitalnog gospodarstva i vještina Europske unije (DESI) u nova izvješća za pojedine zemlje o digitalnom desetljeću, koja sada omogućuju preciznije razumijevanje različitih razina vještina i digitalnih vještina u usporedbi s granularnošću iz prethodnog indeksa. 

Sustavi umjetne inteligencije i strojnog prevođenja: pozivanje na nove vještine? 

Sjećaš se kako smo rekli da se promjene događaju brzo? Digitalni posrednici, kao što su tehnologije strojnog prevođenja (MT), izvrstan su primjer brzine kojom se razvijaju umjetna inteligencija i strojno učenje. Strojno prevođenje je „proces automatskog prevođenja sadržaja s jednog jezika (izvor) na drugi (cilj)”, a prijevod je bio jedna od prvih aplikacija računalne snage još od 1930-ih. Međutim, od 1980-ih, polje je učinilo mnogo više od buma: alati za strojno prevođenje doslovno su promijenili način na koji razmjenjujemo informacije i sve se više upotrebljavaju u svim sektorima. 

No, unatoč razvoju, MT alati su daleko od savršenog. OECD ističe da se suočavaju s nekoliko ograničenja, što znači da je vrlo malo vjerojatno da će zamijeniti prevođenje i komunikaciju jezika, barem za sada. Umjesto toga, oni mogu biti od koristi onima s čvrstim znanjem u tom području, podupirući njihov protok i automatizirajući neka područja postupka prevođenja.

Jezične manjine rijetko su zastupljene među programerima umjetne inteligencije, a zbog različitih resursa za osposobljavanje umjetne inteligencije na različitim jezicima, kvaliteta prijevoda uvelike varira. Isto vrijedi i za žene, etničke i druge manjine, a postoji rizik od daljnjeg pogoršanja nejednakosti, a ne smanjenja postojećih razlika. Sustavi MT također su manje vješti kada je riječ o kulturnom kontekstu ili znanju. Zašto? Zato što sustave umjetne inteligencije stvaraju ljudi i kao takve nose inherentne predispozicije. Ovdje se pojavljuju i pitanja povezana s etičkim i pravnim pitanjima. Ako dođe do pogreške u važnom financijskom dokumentu koji je preveden, znamo tko će odgovarati – prevoditelj. No, što je uopće odgovornost u kontekstu sadržaja, prevedenog putem MT sustava? 

Hrabra nova wor(l)d: otpornost 

Stvari postaju još kompliciranije kada ih svedemo na njihove osnovne stvari, tj. gledamo na pojedinca. Naravno, ljudi stječu i gube znanje o različitim vještinama tijekom vremena, ovisno o tome koliko ih često koriste ili kao rezultat brzih promjena radnih uvjeta (osobe koje napuštaju jedno zanimanje koje im više ne dopušta da s krajem stignu u drugo, više u skladu s potražnjom na tržištu rada). 

Međutim, kako se pojavljuju nova radna mjesta i profili, bili smo spori. Manje od polovine odraslih (četiri od 10) u zemljama OECD-a izvijestilo je da je 2021. provelo neku vrstu osposobljavanja (službeno i neformalno učenje). Nedostatak osposobljavanja nikada nije dobar, ali jedan od aspekata u kojem je to posebno problematično jest pristup radu, posebno u slučajevima kada ljudi moraju promijeniti zanimanja, pa čak i sektore, zbog sve veće ili sve manje potražnje u gospodarstvu. To zapravo može dovesti do zastoja na tržištu rada jer su zaposlenici mnogo manje prilagodljivi i otežavaju daljnja ulaganja u vještine.

Prepoznavanjem raspona vještina koje pojedinci mogu imati i njihova potencijala da postanu iskusni u različitim područjima proširuje se opseg šireg sudjelovanja u programima osposobljavanja i potiče ulaganje u vještine. Obje strane ove rasprave imajukoristi i motivacije: s jedne strane, zaposlenici se osjećaju motiviranima kada steknu nove vještine ili nadograde postojeće. S druge strane, poslodavci mogu vidjeti neposredne plodove svojeg rada (ili ulaganja, u ovom slučaju) i ubrzati poslovne ciljeve. Naravno, ne radi se samo o radnoj snazi: promicanje kulture cjeloživotnog učenja mora se nadopuniti jednakim pristupom obrazovanju te mogućnostima usavršavanja i prekvalifikacije.

Želiš znati više?

Pogledajte OECD-ov pregled vještina za 2023. na njihovim službenim internetskim stranicama.