Stoga je ovdje moguće dodatno iskoristiti digitalne alate kako bi se poduprla transformacija poučavanja i učenja. Na primjer, premalo škola i vlada pri nabavi uređaja koristi se (uglavnom besplatnim) osposobljavanjem i potporom koje pruža industrija u pogledu institucionalne transformacije i transformacije pedagogije (UNESCO, 2023.). Akademija se može usredotočiti na dokumentiranje uspješnih novih oblika pedagogije koristeći tehnologiju na pedagoški relevantne načine i razumijevanje kriterija i čimbenika koji određuju pozitivne ishode učenja

Cjelovita slika digitalne sposobnosti – s pomoću digitalnih alata

Još jedna prilika koja se ovdje otvara jest osigurati da se vodstvo škola i institucija aktivno zalaže za digitalnu transformaciju. Voditelji obrazovanja mogu se koristiti postojećim alatima za samoprocjenu kao što je SELFIE Europske komisije , koji je usmjeren na školsku razinu, kakobi pomogli školama „da steknu sliku o svojem položaju i razviju akcijski plan za jačanje svojih digitalnih kapaciteta”. To je posebno važno jer je prethodno istraživanje Europske školske mreže (European Schoolnet i Sveučilište u Liegeu, 2013.) pokazalo da je poticajno školsko okruženje ključni pokretač digitalne transformacije pedagogije. Ostali alati namijenjeni široj javnosti, kao što je alat Europske komisije „Test your digital skills” (Provjerite svoje digitalne vještine), mogu pomoći u utvrđivanju osobnih područja u kojima su potrebna poboljšanja i poslužiti kao poveznica s kompetencijama potrebnima za opću radnu snagu, čime se osigurava da sposobnosti nastavnika ne zaostaju. Pružatelji osposobljavanja imaju priliku razviti dodatne alate za potporu za međusobno podučavanje i mentorstvo voditelja kako bi učili u školama, dok bi daljnja akademska istraživanja bila korisna za utvrđivanje i dokumentiranje načina na koji su digitalno transformirane škole utjecale na pedagogiju.

Profesionalni razvoj

Daljnji koraci s digitalnim alatom u ruci

Gotovo polovina učitelja i nastavnika u Europi (40 %) obuhvaćenih istraživanjem OECD-a iz 2018. izjavila je da im je potreban dodatan profesionalni razvoj kako bi se tehnologija učinkovito upotrebljavala u učionici. Ovdje također treba spomenuti COVID-19, jer je prisilio mnoge učitelje da se brzo prilagode korištenju online tehnologija doslovno preko noći, čime je poboljšao tu metriku. Ipak, potreban je temeljitiji i dosljedniji pristup profesionalnom razvoju. Učitelji i nastavnici također pate od sindroma izgaranja na poslu i preopterećenja zbog bolesti COVID-19 (Robinson i dr., 2023.),što može ograničiti njihov interes i sposobnost da se uključe u dodatne prenosive bolesti koje na kraju povećavaju njihovo radno opterećenje. Diljem EU-a postoji i sve starija populacija nastavnika koji možda nerado usvajaju tehnologiju ili mijenjaju pedagošku praksu jer se približavaju mirovini.

S druge strane, voditelji obrazovanja mogu podupirati bolji profesionalni razvoj u vlastitim ustanovama. Mogu potaknuti pojedinačne nastavnike da nadograde vlastitu praksu – traženjem besplatnog internetskog pedagoškog osposobljavanja za upotrebu tehnologije koje pružaju njihovi nacionalni pružatelji usluga ili tehnološka poduzeća koja imaju opsežne platforme za te svrhe (npr. Apple Education Community, Microsoft Learn Educator Centre). Akademske ustanove i pružatelji usluga osposobljavanja također imaju priliku nastavnicima pružiti odgovarajuću osobnu iskaznicu; primjerice putem platformi kao što su FutureLearn i Europska školska akademija.
Voditelji mogu poticati
upotrebu alata kao što je EU-ov alat SELFIE za učitelje i nastavnike kako bi im pomogli da utvrde vlastite prednosti i slabosti i tako im omogućili da se razviju. U okviru školskog vodstva može se razmotriti i uključivanje alata SELFIE u godišnju procjenu nastavnika. Poticanje razmjene znanja među osobljem također je od ključne važnosti. Istraživanje (Keiler i dr., 2020.) pokazuje da su se pristupi mentorstva i uzajamnog učenja pokazali učinkovitima u praksi učitelja i nastavnika, što je posebno korisno za nove učitelje i nastavnike. Pojednostavnjenje razmjene znanja radi poticanja produktivnijeg i informiranijeg okruženja u pedagogiji IKT-a može biti plodonosno.

Sadržaj, kurikulumi i ocjenjivanje

To je područje i dalje iznimno izazovno za mnoge obrazovne sustave. Diljem EU-a mnogi obrazovni sustavi nemaju dovoljno digitalnog sadržaja, posebno na jezicima koji se manje govore ili u manje razvijenim zemljama. Ako digitalni sadržaj koji je mapiran u kurikulum postoji, često nije dovoljno inovativan jer je možda prenesen iz tradicionalnijih publikacija u digitalno okruženje bez razvijanja mogućnosti za interaktivnost koje pruža tehnologija. Moć tradicionalnih izdavača u području obrazovanja kočila je inovacije u digitalnom sadržaju diljem Europe. Iako postoje otvoreni obrazovni resursi (OER), oni se često češće prilagođavaju tercijarnoj razini i stoga postoji jaz u nižim dobnim skupinama i fazama te zahtijevaju usklađivanje s nacionalnim ciljevima kurikuluma.

Struktura kurikuluma i procjena još je jedna prepreka postizanju uključivog, zrelog i digitalnog obrazovnog sustava. Još uvijek je u tijeku rasprava o tome je li informacijska i komunikacijska tehnologija (IKT) ugrađena u kurikulum ili zahtijeva samostalan kurikulum IKT-a, ili možda čak oboje? Ako je IKT samostalan dio nastavnog plana i programa, često nedostaje specijaliziranih nastavnika koji mogu poučavati predmet.

Mnogi stručnjaci ukazuju i na modele ocjenjivanja kao prepreku boljoj integraciji tehnologije u učenje: tradicionalni sumativni ispiti, koji se održavaju bez pristupa tehnologiji, u suprotnosti su s upotrebom tehnologije za potporu prikupljanju informacija, analizi i upotrebi tehnoloških alata za izradu studentskog rada (Haleem et all, 2022.).

Međutim, u tom se području mogu iskoristiti brojne mogućnosti. Mogla bi se razmotriti prenamjena postojećih tradicionalnih proračuna za kupnju sadržaja za digitalne potrebe, što je vidljivo iz trenutačnog postupka u Nizozemskoj kojim se istražuje ponovna upotreba nacionalnog proračuna za udžbenike po studentu za digitalne alate. Pružatelji osposobljavanja također bi mogli nastojati pružiti dodatno osposobljavanje učiteljima i nastavnicima kako bi im se pružila bolja potpora u prenamjeni i razvoju vlastitih otvorenih obrazovnih resursa za učionicu. Akademija može unaprijediti program digitalnog sadržaja stvaranjem odgovarajućih smjernica o uključivosti, pristupačnosti i pedagoškim standardima kvalitete koji bi se mogli usvojiti u obrazovnim sustavima, kao i razvojem tehničkih pristupa za lokalizaciju i prenamjenu sadržaja na novim jezicima koristeći se mogućnošću generativne umjetne inteligencije.
Ključna
je i reforma kurikuluma u području IKT-a. Okvir EU-a DigComp za građane (Ferrari i dr., 2013.) definira znanje, stavove i vještine potrebne u nekoliko područja kompetencija u području IKT-a te pruža izvrsnu osnovu za razvoj općih vještina u području IKT-a u cijelom obrazovnom sustavu. Okvir DigComp sada je u svojem 2.2. izdanju. Opće je poznato da se naglasak na računalnoj znanosti u europskim kurikulumima treba povećati te bi stoga moglo biti korisno razmotriti materijale iz kurikuluma iz privatnog sektora i nevladinih organizacija (kao što je code.org)i integrirati ih. Dodatna istraživanja iz akademskog svijeta o najučinkovitijim pedagoškim pristupima IKT-u i o tome kako razviti uključiva iskustva učenja IKT-a također bi poduprla proširenu bazu interesa za tu temu među studentima, bez obzira na zemlju u kojoj imaju sjedište. Daljnji poticaj u tom smjeru dolazi iz Akcijskog plana Europske komisije za digitalno obrazovanje 2021.–2027., u kojem je kvalitetno obrazovanje u području računalstva ključan element u okviru prioriteta „Poboljšanje digitalnih vještina i kompetencija za digitalnu transformaciju”. U Programu vještina za Europu navodi se i da je pristup obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju za sve u Europi ključan preduvjet za njegov uspjeh.

Kako bi se odgovorilo na te izazove, postoje mogućnosti za potporu razvoju sadržaja, kurikuluma i ocjenjivanja. Vlade i čelnici mogu odvojiti proračune posebno za digitalni sadržaj kako bi poduprli nastavnike osposobljavanjem za poboljšanje vlastite izrade digitalnog sadržaja ili za nabavu digitalnog sadržaja od izdavača. Vlada također može osigurati bespovratna sredstva za poticanje stvaranja sadržaja usklađenog s lokalnim jezikom i kurikulumom. Važne su i reforme modela ocjenjivanja kako bi se prešlo na ocjenjivanje koje se u većoj mjeri temelji na projektima ili kako bi se u ispite uključio pristup internetu i digitalnim resursima.

Suradnja i umrežavanje: izdanje za nastavnike

Suradnja i umrežavanje među nastavnicima kako bi se poboljšala njihova pedagoška praksa korištenjem tehnologije može biti izazov. Prvo, nastavnici već često moraju posvetiti duge sate planiranju i procjeni razrednog rada, pa je pronalaženje vremena za suradnju često jednostavno nemoguće. Neki nastavnici i školski sustavi također se više usredotočuju na planiranje i samostalan rad pojedinih nastavnika, a prelazak na kulturu dijeljenja predstavlja vlastiti skup poteškoća. Nastavnicima i školama nije uvijek lako surađivati s drugim organizacijama: različita kultura, vremenski okviri i vokabular mogu biti prepreka partnerstvima, a administrativnu složenost može biti teško provesti (npr. dovođenje gostujućih govornika prilikom službenih postupaka kao što su provjere podobnosti).

Međutim, postoji mnogo naznaka da suradnja i umrežavanje mogu biti vrijedni u razvoju pristupa tehnologiji u školama.

Na primjer, povezivanjes kolegama može se poticati na internetu putem zajednica prakse ili zajedničkih pedagoških projekata. Platforme kao što je eTwinning, na kojima se nastavnici mogu pridružiti forumima o temama od interesa, pohađati tečajeve osposobljavanja putem interneta i osmišljavati zajedničke projekte u kojima tehnologija djeluje kao „ljepilo” među učionicama na udaljenim lokacijama, također mogu poboljšati razmjenu znanja i osigurati da nastavnici uče jedni od drugih u uključivom okruženju (Kampylis, Bocconi i Punie, 2012.) i (Vuorikari 2015.). Voditelji mogu proaktivno uključiti svoje nastavnike u takve programe za poboljšanje IKT pedagogije.
Drugim europskim nastojanjima podupire se suradnja i umrežavanje sa stručnjacima iz industrije i partnerima radi razvoja novih pedagoških modela povezanih s tehnologijom. Na primjer, Scientix STEM Discovery Campaign (Scientix,2023.)povezao je škole s velikim tehnološkim poduzećima kao što su Intel, Cisco i Lenovo kako bi ponudio nove aktivnosti učenja o toj temi. U okviru godišnje kampanje Europskog tjedna programiranja u listopadu Europska komisija predlaže sličan pristup koji je posebno usmjeren na programiranje i računalnu znanost.

Digitalna infrastruktura: ključni sastavni dijelovi

Međutim, sve navedene mogućnosti ne mogu se iskoristiti ako se ne riješi temeljni izazov digitalne infrastrukture. U Europi je dostupnost uređaja u omjeru 1:1 za učenike u školama i dalje prepreka. Oko 5 % djece u Europi digitalno je uskraćeno, što znači da žive u kućanstvu koje si ne može priuštiti računalo ili žive s odraslima koji nisu u mogućnosti ili ne žele osigurati internetsku vezu za kućanstvo. Naravno, među državama članicama prevladavaju razlike: na Islandu se samo 0,4 % djece smatra digitalno ugroženima, dok u Rumunjskoj i Bugarskoj ta brojka premašuje 20 % (Ayllón, 2023.).

Čak i ako su uređaji dostupni, škole se mogu oslanjati na strategije „Donesite vlastiti uređaj”, što dovodi do teškog okruženja za nastavnike (jer moraju upravljati s više različitih operativnih sustava u jednom razredu), kao i do složene socijalne isključenosti jer će najmanje imućni učenici obično imati uređaje loše kvalitete. Iako su mnogi sustavi nabavili velik broj uređaja tijekom ograničenja kretanja zbog bolesti COVID-19, mnogi od njih loše su kvalitete zbog niskih troškova i već propadaju (Istraživački centar Pew, 2022.). Gotovo da nije bilo usredotočenosti na nabavu kvalitetnih uređaja s dugim vijekom trajanja ili na mogućnost recikliranja uređaja.

Unatoč tim izazovima Europska unija ulaže napore u rješavanje infrastrukturnog jaza. Sredstva iz Mehanizma EU-a za oporavak i otpornost u mnogim državama članicama usmjerena su na osiguravanje novih uređaja i pristupa internetu za škole. Njemački nacionalni plan za oporavak i otpornost uključuje financiranje kreditnih uređaja za nastavnike u javnim i privatnim školama. Italija će u okviru svojih planova ulagati u brzu povezivost škola, dok će većina dodijeljenih sredstava u Grčkoj za to područje biti namijenjena za osiguravanje digitalne opreme za škole, nastavnike i učenike.

Potpora iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Europskog socijalnog fonda (ESF) u Poljskoj usmjerena je na uspostavu gigabitne veze za škole, opremanje obrazovnih ustanova računalnim laboratorijima, osposobljavanje nastavnika i izradu digitalnih nastavnih materijala. U Italiji su sredstva iz EFRR-a i ESF-a uglavnom usmjerena na kupnju informatičke opreme za školske računalne laboratorije (Revizorskisud EU-a, 2023.).

Neki školski sustavi također prelaze na korištenje iznajmljenih uređaja, što smanjuje početnu kupovnu cijenu i omogućuje njihovu zamjenu kada postanu stari ili naiđu na nedostatke. Donositelji odluka u nordijskim zemljama počinju gledati na održivost kao dio postupka javne nabave, a taj pristup vrijedi pobliže razmotriti (a možda i usvojiti) u Europi.

Zaključak

Postizanje cilja uključivog obrazovanja s pomoću tehnologije zahtjevan je zadatak. Međutim, Okvir za digitalno kompetentne obrazovne organizacije izvrstan je alat za procjenu politike i prakse za postizanje tog cilja. Korištenje ove procjene omogućuje donositeljima odluka da učinkovitije osmisle i provedu pristupe koji mogu pomoći u prevladavanju izazova i maksimalno iskoriste mogućnosti za daljnji razvoj digitalnog poučavanja i učenja u svojim zemljama i obrazovnim ustanovama. Mnoga su rješenja već isprobana i usvojena diljem Europske unije, a osiguravanje kontinuiranog dijaloga i istraživanja u tom području pomoći će u širenju ključnih praksi diljem država članica EU-a.

Preuzmite ovaj članak

Preuzmite Digitalni sažetak o izazovima za uključiv i digitalno zreo obrazovni sektor u PDF formatu i pogledajte upućivanja na njega u nastavku.

O autoru

Tijekom posljednjih 20 godina Alexa Joyce surađivala je s vladama u više od 100 zemalja diljem svijeta u digitalnoj transformaciji. Aktivna je u obrazovnoj tehnologiji više od dvadeset godina, s polovicom svoje karijere u velikim tehnološkim tvrtkama, a drugu polovinu u javnom sektoru. Alexa je radila za nekoliko vodećih međunarodnih obrazovnih organizacija: Europska školska mreža (mreža 34 ministarstva obrazovanja u Europi), UNESCO i OECD. Bila je i savjetnica u brojnim odborima, uključujući Europski centar za žene i tehnologiju, ALL Digital, europsku mrežu za digitalnu uključenost, inkubator EDUCATE za novoosnovana poduzeća koja se bave edtech tehnologijom na Sveučilištu u Londonu i Institut za etičku umjetnu inteligenciju u obrazovanju.